VRŠENJE RODITELJSKOG PRAVA
Porodični zakon propisuje zajedničko i samostalno vršenje roditeljskog prava.
Zajedničko vršenje roditeljskog prava
Roditeljsko pravo pripada majci i ocu zajedno, koji su dužni da ovo pravo vrše sporazumno i ravnopravno. Dužni su da ga vrše u interesu deteta, na taj način što će se starati o njegovoj ličnosti, o njegovim pravima i obavezama i o njegovoj imovini.
Porodični zakon predviđa da zajedničko vršenje roditeljskog prava podrazumeva da roditelji zajednički i sporazumno vrše roditeljsko pravo kada vode zajednički život. Istu definiciju zakon koristi i kada roditelji ne vode zajednički život, ali je tada potrebno da roditelji zaključe pismeni sporazum o zajedničkom vršenju.
Da bi zajedničko vršenje roditeljskog prava bilo moguće nužno je da su odnosi između partnera – roditelja dobri, te da će sa uspehom moći da se sporazumevaju oko svih pitanja koja se tiču njihovog zajedničkog deteta.
Samostalno vršenje roditeljskog prava
Samostalno vršenje roditeljskog prava podrazumeva da samo jedan roditelj vrši roditeljskog pravo. Razlozi mogu da budu što je jedan roditelj preminuo, nije poznat, ili je u pravnoj ili faktičkoj nemogućnosti da vrši roditeljsko pravo ili je lišen roditeljskog prava, ali i situacija kada roditelji ne žive zajedno, odnosno kada su razvedeni.
Ukoliko nema sporazuma roditelja o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, ili je on protivan interesima deteta, sud uz mišljenje organa starateljstva donosi odluku o tome kom roditelju će poveriti dete na samostalno vršenje roditeljskog prava.
Osnovni i najvažniji kriterijum suda prilikom donošenja ove odluke je najbolji interes deteta.Sud je dužan da zatraži mišljenje organa starateljstva. Organ starateljstva prilikom donošenja stručnog mišljenja može saslušati i dete.
Prema odredbama Porodičnog zakona, dete sa navršenih 10 godina života može slobodno i neposredno da izrazi svoje mišljenje u sudskom postupku, u kom se odlučuje o njegovim pravima.
U ovakvim slučajevima organ starateljstva u obavezi je da vodi računa o tome da taj razgovor bude u skladu sa zrelošću deteta, te da takav razgovor ne ugrozi njegovu psihu i razvoj.
Roditelj kome dete nije povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava svakako ima i prava i obaveze prema detetu. Osnovna obaveza roditelja kome dete nije povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava je da doprinosi izdržavanju deteta, a osnovno pravo tog roditelja je da održava lične odnose sa svojim detetom. Odluku o ovim pravima i obavezama donosi sud, u skladu sa mišljenjem organa starateljstva.
Porodični zakon predviđa da roditelj kome dete nije povereno na samostalno vršenje roditeljskog prava, ipak ima pravo da zajednički i sporazumno sa roditeljem koji vrši roditeljsko pravo odlučuje o svim pitanjima koja bitno utiču na život deteta. Pitanja koja bitno utiču na život deteta u smislu zakona, naročito se smatraju obrazovanje deteta, preduzimanje većih medicinskih zahvata nad detetom, promena prebivališta deteta i raspolaganje imovinom deteta velike vrednosti.
